Jesen je razdoblje kad podvlačimo crtu ispod onoga što smo radili preko ljeta i pripremamo se za, uobičajeno, najužurbaniju sezonu u glazbenoj industriji, ili bar onome što je od nje ostalo. Tako sam i ovaj pregled zamislio kao kombinaciju nečeg novog i svježeg i nekih pjesama koje tijekom ljeta nisu ušle među audio preporuke a zaslužile su, pa krenimo na put…
Piše: Hadžo, vozač žute podmornice
Loell Duin – Noir.am Session
Već sam u nekoliko navrata pisao o projektu noir.am session, projektu posvećenom snimanju unplugged sessiona s indie izvođačima u malom sobičku, iz jednog tejka, sve u c/b tehnici. Nakon Nikole, Luke i Vedrana, Ernesta i Denisa Kataneca (kojeg nisam predstavio jer je on ionako svakih par mjeseci kod mene s nekim od svojih milijun aliasova), posljednji bend prošle sezone bio je Loell Duinn, labinski etheral neo folk sastav koji je u svojoj sesiji predstavio „ištekane“ verzije četiri svoje pjesme. Akustična i klasična gitara, harmonika, lagano milovanje bubnjeva i čaroban glas Olje Frolo koja je podjednako uvjerljiva kad pjeva na engleskom ili moz-arapskom. Posebno preporučujem završnu, 12-minutnu „Yearning“ kao vrhunac ove male avanture. Inače, povodom završetka prve sezone noir.am sesija, objavljena je i prva kompilacija na kojoj gostuje svih četvero predstavljenih izvođača, a može se preuzeti s bandcamp stranice:https://noiram.bandcamp.com/album/noir-am-sessions-vol-1.
https://www.facebook.com/LoellDuinn?fref=ts ; https://soundcloud.com/loellduinn
Elemental – Sve moje je tuđe
Prošli singl Elementala, „Goli i bosi“ nije mi se nimalo dopao jer (unatoč jako dobrom tekstu) previše ih je odvukao u polunarodnjak IMO, no moguće da im je to bio samo loš dan, jer „Sve moje je tuđe“ je vraški dobra stvar. Nošena sjajnom synth linijom pjesma nastavlja seriju socijalno bolnih tema pojedinca koji se pokušava snaći u divljem kapitalizmu, ovdje promatrano kroz prizmu gastarbajtera novog doba iz Kroejše koji su posljednjih nekoliko godina ponovo napučili Dojčland kao podstanari. Video spot se bavi također aktualnom temom u zemlji Rvata, ovrhama. Novi album izlazi početkom 2016.
http://www.elemental.hr/ ; https://facebook.com/elemental.hr
DarkvuD – Moj bubanj
Sjećam se benda Darkvud jer sam ih gledao uživo prije četiri godine u Hard Placeu u sklopu programa HR demo klub. Napisao sam i pohvalan izvještaj s njihovog nastupa ali na rahmetli Mikrofoniji, pa evo da citiram samog sebe: „Darkvud su zanimljiv bend. Prvo, iz Sinja su, mislim da još nikad nisam pisao o nekom od sinjskih bendova. Drugo, imaju bubnjara-pjevača što je prilična rijetkost među bendovima općenito. Treće, imaju trombon u bendu, što je još veća rijetkost. Četvrto, jako su dobri, a to već graniči sa znanstvenom fantastikom… Bend svira čvrsti psihodelični funk rock s povremenim odlascima u plesne ska vode, no njihove dvije najveće prednosti su odličan frontmen Stipe koji se cijelo vrijeme brinuo za dobro raspoloženje među okupljenima te duhoviti i zajebantski tekstovi. (…) Darkvud su se u svojih pola sata pokazali kao dašak novog vjetra na domaćoj sceni. Ovi Sinjani imaju ono nešto, onaj faktor X koji je teško opisati, zanimljivi su, zajebantski, s dosta potencijala i sad je na njima da se daljnjim svirkama usavršavaju i pokušaju doći do službenog albuma“. Ovome nemam što dodati osim da su momci (Stipe Botica bubnjevi i vokal, Petar Radović bas, Andrija Vrdoljak gitara i Šimun Čarli Botica klavijature) došli do svog debi albuma „Haugh“ prije par godina, malo su počeli više šarati po elektronici i etno zvukovima, a „Moj bubanj“ je totalno cool stvar.
https://www.facebook.com/DarkvuD-329110731502/timeline/
Seine – Privatno tijelo
Iza projekta Seine stoji varaždinski kantautor Ivan Ščapec, pjevač i gitarist pop punk noise benda Vlasta Popić. Projekt postoji već sedam godina, u njemu je jedno vrijeme participirala i Tena Rak, bubnjarka Vlaste, no u biti je to Ivanov one-man projekt kojeg je na svom bandcampu predstavio s dvije nove pjesme s nekog mogućeg budućeg albuma pod nazivom “Skice”. Totalno drugačija furka od matičnog benda, ali meni je ovo čak i bolje od posljednjeg, vrlo hermetičnog Vlastinog albuma „Kvadrat“: jest, teška je to stvar, mračna, atmosferična i pomalo prijeteća, ali je sjajna. I savršeno je spojena sa scenama iz filma “Četiri noći jednog sanjara” Roberta Bressona.
https://seine.bandcamp.com/; https://soundcloud.com/seine_vz
Sleepyheads – Lost myself
Ako budem krajem godine radio presjek najboljih singlova i/ili albuma godine, jedan od kandidata za visok plasman bit će Sleepyheads, kvartet iz Zagreba (Vedran gitara i vokal, Domagoj bas, Daniel gitara i Gišo bubnjevi). Njihov debi album „The Swirling Thoughts of…“ pun je zaraznih, catchy gitarističkih indie pop/rock vinjeta koje mene, kao priznatog pušača bendova a la Esc Life, Jonathan, Go No Go ili ekipe okupljene oko Noisy Night etikete odmah baca u sevdah. Razigrano, poletno, s čvrstom ritam sekcijom i dvije gitare koje pletu prekrasnu paukovu mrežu zaraznih riffova, ovo je rješenje za osvježenje. Valjda će mi se dići kurac ovako matorom i nikakvom pa ću napisati par riječi i o albumu…
https://www.facebook.com/Sleepyheads-449355041797537/timeline/ ;https://slipihedz.bandcamp.com/
La Volpe – Hello Shallow
Ostajemo na teritoriju indie/alternative rocka, samo što ova splitska trojka (Marin Vrca gitara i vokal, Toni Šimundža bas i Luka Donadini bubnjevi) ipak prži malo žešći, nabrijaniji, više grunge/post-grunge zvuk. Ako vam ideja suradnje Jacka Whitea i Queens of the Stone Age nije strana ili ako ste ljubitelji malo manje melodičnih stvari Arctic Monkeys ili Foo Fighters, svakako ovjerite ovaj bend i ovu stvar.
https://www.facebook.com/LaVolpeOffical
Eto – Ulice Ludograda
Ostajemo na trenutak u Splitu i eto jednog novog, vrućeg benda koji se odaziva na ime, hm, Eto. U bendu sviraju četvorica veseljaka (Lampa vokal, Škifa gitara, Milky bas i Đaka bubnjevi), a svoju glazbu opisuju kao psihodelični punk. O punku možemo razgovarati, ali psihodelije ima u potocima, oceanima čak! Ne znam kad ste posljednji put čuli da mlad i potpuno nepoznat bend za svoj prvi singl izbaci pjesmu u trajanju od sedam i pol minuta, ali upravo je to ovdje slučaj. Sjajna ritam sekcija gruva do pakla i natrag, a pravi vrtlog gitara s dugim ali ne i zamornim solo dionicama daje pjesmi izražen jam feeling. Čak im i naziv budućeg albuma ima jaku psihodeličnu konotaciju, „Mačak u prizmama“. Ako se po jutru dan poznaje, ovaj bend obećava jako lijepe stvari.
https://www.facebook.com/ETObend?fref=nf
Achromatic Attic – It`s been a while
Zagrebački Achromatic Attic predstavio sam još davno, prije tri godine, singlom „Doubt“ s njihovog prvog EP-a „Glassy Sweeper“. U međuvremenu je ova četvorka (Dino Seferović vokal i ritam gitara, Mislav Martić gitara, Matej Lagura bas i Domagoj Puškarić bubnjevi) izdala još jedan EP, a upravo dovršavaju i treći koji će činiti trilogiju. Zašto? Zato što sve dobre stvari dolaze kao trilogije, sjetite se „Kuma“, „Star Warsa“ (originalnih), „The Expendablesa“… Ne, njih se nemojte sjetiti! Ranije su mi zvučali kao naša verzija Arctic Monkeysa, nekih dodirnih točaka još ima, ali ovo je drugačiji, zreliji zvuk benda koji luta širokim prostranstvima bluesa, garagea i rockabillyja.
http://achromaticattic.com/ ; https://www.facebook.com/Achromatic-Attic-194844990620568/timeline/?ref=hl
Rokambol – Podmornicom do Japana
Rokambol je bend/projekt zagrebačkog glumca Nikše Marinovića koji je okupio jebeno dobar bend vrhunskih glazbenika (Tena Novak violina, Marko Rukavina kontrabas, Miro Manojlović vibrafon i Nenad Kovačić udaraljke). Trenutno su bunkerirani u “Kramasonik” studiju s producentom Hrvojem Nikšićem gdje rade na svom drugom albumu, nasljedniku hvaljenog „Zajedno“. Ovo je pjesma koju jednostavno morate čuti jer ju je teško opisati riječima, taj sklad svih tih neobičnih instrumenata, mekog Nikšinog vokala, ženskog vokalnog zbora sa sjajnim, pamtljivim refrenom („Podmornicom do Japana, žičarom do Surinama“) i simpa ubačenog govornog dijela na mađarskom (jer je pjesma inspirirana susretom na kolodvoru u Budimpešti). Čisto pop savršenstvo, ako nije svetogrđe ovu stvar stavljati u isti koš s pop glazbom kod nas, većinom estradnog smeća…
https://www.facebook.com/pages/Rokambol/161299760576272?sk=wall
Emphasis – Some Places Take Places
Kad sam onomad recenzirao drugi album čakovečkih post-rock / post-metalaca Emphasis „Gliding over All“, rekao sam kako je bend ovoga puta naglasak stavio na spajanje atmosferičnosti i slojevitosti post rocka sa žestokim i bučnim, metaliziranim gitarama, uz dodatak malo vokala, par filmskih citata i gostovanje ženskog KUD-a. Kao cjelina album je bio malo prebrutalan za moja ušesa, ali ovu stvar sam apostrofirao zato što je mirnija, laganija i s više melodije, a ovdje je dobila i vrlo zanimljiv psihodeličan i apstraktan videospot redateljice Lane Horvatić.
https://www.facebook.com/Emphasis-108054094639/timeline/
For – Into my Nightmare
For je akustični bend kojega čine kantautor Tomislav Malagurski kao lead vokal i na akustičnoj gitari, Slaven Špoljarić na klasičnoj gitari, Miodrag Prelec na basu i Frano Homen na udaraljkama. Nedavno su objavili svoj debi album „The Sun will Shine“ s kojega dolazi ovaj budući singl gdje su svoj osnovni americana zvuk obogatili gudačima (viola i violončelo) i ženskim back vokalima kako bi dobili dramatičnu, napetu atmosferu. Tomislavov vokal malo vuče na Johnnyja Casha iz American Recordings razdoblja, a zvukom benda dominira osmožičana Brahms klasična gitara specifičnog, punog zvuka. Ova stvar zvuči kao ljubavna uspavanka Freddieja Krugera, đe ćete većeg komplimenta?
https://www.facebook.com/for.band.official?fref=ts
Čopor – U jednom trenutku života
Čopora sigurno znate, iza ovog pseudonima krije se pjesnik, kantautor i diy izdavač Roberto Vodanović iz Zadra, jedan od vodećih likova neformalnog regionalnog kolektiva Novi odmetnici. Njegov novi album “Pretvaram osjećaje u stihove” nedavno je reizdan za rusku diy etiketu Southern City’s Lab, sastoji se od osam pjesama rastegnutih na 56 minuta i to je u isto vrijeme i njegov najambiciozniji projekt i projekt s najviše improvizacije do sada. Teško prohodne, mračne, ambijentalne i avangardne pjesme kojima dominiraju akustična gitara, čudni zvukovi iz prirode i isposnički stihovi kao da su pisani za neki od filmova Luisa Bunuela, a tu je i Robertov vokal koji kao da recitira oproštajno pismo prije nego li će počiniti samoubojstvo. Jako teško štivo i ne znam koliko će vas uspjeti preslušati ovih sedam i kusur minuta do kraja, ali meni je Čopor totalna fora!
https://www.facebook.com/copor.zadar
Toliko za sada, scena se očito budi i bit će još dosta novih bendova i singlića za predstaviti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci. Stay tuned!
