To da živimo u banani od države zna svatko čiji je IQ viši od sobne temperature (znači isključujem kojekakve šatordžije, članove HDZ-a i sličnu gamad), ali mi je bila fora tekst koji sam danas pročitao. Došao neki lik iz danske banke po prvi put u životu u Hrvatsku i trebalo mu je nekoliko sastanaka da shvati kako stoje stvari. Pa kad nam je počeo jebati sve po spisku: da smo nesposobni za promjene, da smo korumpirani, s pregolemom javnom upravom… Baja je u sat i kusur pohvatao ono što ni ova ni prošle vlade nisu uspjele (ili nisu htjele). Uglavnom, došli smo na rub ponora i spremni smo napraviti hrabar korak naprijed, pa kad već ptice umiru pjevajući što ne bi mogli i mi Rvati? A evo nekoliko dobrih pjesama za pjevati dok se strmoglavljujemo u propast…
Piše: Hadžo koji ni za koga nema lijepu riječ
Ernest – Kraljica i park
Danijel Milosavljević Ernest je mladi kantautor iz Labina kojemu je ovo prvi samostalni singl. Iako je Ernest poznat pratiteljima lokalne labinske scene kao gitarist u nekoliko bendova, ovo je prvi put da se predstavlja na bujajućoj kantautorskoj sceni. Momak ima što za pokazati, od uvjerljivog vokala i pomalo kriptičnih tekstova, u originalu pjesma ima i lijepu pratnju violončela što joj daje dodatni šarm, ali ja sam se odlučio za ovu verziju, snimljenu na noir.am sessions. O noir.am sessions sam već pisao u prošlom pregledu audio preporuka kad su Nikol, Luka i Vedran tamo nastupili, dakle session u malom sobičku, akustični instrumenti, sve snimljeno u c/b tehnici. Poslušajte i njegovu obradu kultne „Ol’ 55“ Toma Waitsa – kad netko uzme Waitsovu stvar i ne osramoti se, e to je veliki potencijal…
U pol 9 kod Sabe – Starimo
Vratio nam se vrckavi zagrebački indie pop bend (ili kao što oni kažu smart indie pop) U pol 9 kod Sabe. Trenutno ih ima petero (četiri cure i jedan momak, blažen među djevicama J), poznati su po svojim feminističkim, queer i aktivističkim stavovima koji u svojim pjesmama često govore o ljudima s margine i pripadnicima manjina. Takva je i tema o kojoj pjevaju u ovoj pjesmi: težak teret starenja kojega primjećuju u običnim ljudima oko sebe (spikerice na teveu, blagajnica u dućanu…). Genijalna mi je lajna „Stariji smo al’ pametniji nismo“ koju potpisujem u cijelosti. Ima nešto melankolično u ovoj pjesmi, s prekrasnim saksom i klarinetom koji nose melodiju i baš se topim dok ju slušam. Jebote, ako ovako mlada ekipa 20-somethinga ima problem sa starenjem, što da onda kažemo mi preko 4 banke: mi smo vjerojatno već mrtvi, samo još nismo dobili memo…
F5 – Prevruće
F5 je bend koji je nastao iz pepela bivših Fali V (sjeća li ih se itko?). Upravo su objavili novi album „OrganiK“ na kome je većina pjesama na engleskom, ali za novi spot odlučili su se za ovu stvar, koja se inače prvi put pojavila na albumu „Blud“ Fali V još prije deset godina. Ovdje je u novom funky –jazzy-pop aranžmanu i sa ženskim vokalom i, premda inače nisam ljubitelj ovakvog zvuka, ovo stvarno zvuči predobro! Sigurno će biti hit na radiju, ako ništa drugo a ono zbog pjevanja na hrvatskom…
Jam Ritual – Nothing On The Back Side
Krstareći lijepom našom dođoh i do Varaždina odakle dolazi ova četvorka koja je nedavno objavila debi album „Greasebucket“ i ovo im je novi singl. Sami sebe opisuju kao blues/rock bend što je uglavnom točno premda se čuje da vole i grunge. U ovoj pjesmi kombiniraju akustične i električne instrumente te eksperimentiraju s dinamikom i tempom i to jako fino zvuči, a još kad ubace klavir u drugom dijelu – za prste polizati! Obratite pažnju na ovu ekipu ako već niste!
Morso – Krede
Iz Varaždina idem malo do Rijeke gdje obitava šesteročlani bend Morso. Prošle su dvije godine od izlaska njihovog posljednjeg, drugog albuma „Škare krede najlon“ a ekipa i dalje izbacuje singlove, ovaj je izašao prikladno kao najava predstave „Breakup“ koju bend radi zajedno s plesnom trupom Flame i za čije je potrebe prearanžirao neke svoje stvari s oba albuma. O samoj pjesmi mogu reći da mi je super jer me jako podsjeća na Arcade Fire, odlično slaganje Ivaninog i Stanislavovog vokala te suptilno mješanje žanrova, a i Gonzo je kao redatelj spota ponovo u elementu. Muy bien!
Londiner – Meksiko
Londiner su zagrebačko-makarska ekipa kojoj se dogodio baš baksuz: konačno su, nakon dugih porođajnih muka, objavili svoj debi album „ Sve te stvari čine se u pravu, ali nisu“ i u isto vrijeme ostadoše bez pjevača! Dali su natječaj na svojoj FB stranici, pa ako volite pjevati pod tušem, javite im se, možda vas čeka svjetska slava… Za potrebe novog singla napravili su tzv. radio edit pjesme „Meksiko“. Pisao sam pohvalno o ranijim bendovim singlovima još prije par godina i sviđa mi se taj njihov opušten, nepretenciozan pop-rock zvuk s radiofoničnim i prijemčljivim pjesmama, a takva je i ova. Postoji samo jedna stvar koja mi smeta: vokal doslovno kopira Dubravka iz Pipsa i to je na granici utuživosti.
Begbie – Mould
Kad već šalabazam po vasceloj Hrvatskoj, red je da bacim oko i na Slavoniju gdje mi u susjedstvu, doslovno pred nosom, raste i razvija se trojac Begbie iz Belišća u sastavu Tomislav Ladišić gitara i vokal, Vedran Jelić bas i Ivan Perković bubnjevi. Bend se na svoja prva tri EP-ja predstavio kao nepriznati sinovi Kurta Cobaina i Nirvane, što je prisutno i ovdje, ali taj grunge zvuk ovdje je ipak malo modificiran i otišao je više u pravcu noisičnih gitara i čvrste, gotovo plesne ritam sekcije. I Tomislav se vokalno počeo udaljavati od svog idola što pozdravljam. Tko kaže da u Slavoniji uspijevaju samo tamburaši i narodnjaci?
Porto Morto – Hrast
Zagrebački mnogoljudni bend Porto Morto (na FB-u je navedeno čak devet lakih komada da sviraju u bendu!) svakim novim singlom odlazi u totalno drukčijem pravcu. Nakon ne baš blistavog starta s pop-rock zvukom, bend se ovdje okrenuo starom funku 70-ih i flower-power pokretu, tako da konačan rezultat zvuči kao otprilike da je pokojni Issac Hayes radio soundtrack za film „Kosa“. Dodajte tome i ekološki osviješten video snimljen u prirodi, jeftino a dobro, i imate cijeli paket: bend na kojeg tek sad počinjem obraćati pozornost. Samo nastavite u ovom pravcu, dobro zvuči!
Rusti – Stepenice
Evo me i u Kutini gdje djeluje indie rock bend Rusti u sastavu Tomislav Đudarić gitara i vokal, Mihael Delić bas i Neno Hadžihajdić bubnjevi. Prije nekoliko tjedana objavili su svoj prvi EP s kojeg su kao singl izbacili pomalo netipičnu pjesmu za njih. „Stepenice“ su polubalada koja počinje sneno, gotovo meditativno, da bi tek u drugom dijelu bend počeo derati instrumente i glasne žice odvodeći stvar u pravu noisičnog indiea koji karakterizira ostatak EP-ja. Steveu Albiniju ovo bi se sigurno svidjelo, pa ako je starom liscu to po guštu, tko sam onda ja da se bunim? J Sjajna stvar!
Lizards Exist – Bamija
Lizards Exist dolaze iz Karlovca, ima ih četvorica (Siniša Mraović gitara, Tihomir Zdjelarević bas, Boris Brozović bubnjevi i Roko Margeta klavijature i synth), a sviraju zanimljivu kombinaciju prog rocka i space rocka. Specifični su po tome što koriste 100% analognu starinsku opremu (od prije 1976.) kako bi što vjernije dočarali vintage zvuk prohujalih epoha. Možda će vam se ova osmominutna epopeja učiniti predugačkom i prezamornom, ali vjerujte mi na riječ: ovo je najradiofoničnija i najkraća stvar na njihovom istoimenom debi albumu koji sadrži četiri pjesme u trajanju od skoro 40 minuta, pa se vi mislite! Uostalom, tko je rekao da je putovati kroz svemir lagana rabota…
Ali nije to još gotovo! Ovaj tjedan imam i akciju „Platiš 10, dobiješ 11!“.
Bonus: Hladno pivo, Lijepa riječ
Upravo danas Pivopije su nakon četiri godine od „Svijeta glamura“ objavile novi album, „Dani zatvorenih vrata“. Album je dosta žešći od „Glamura“, više gitaristički orijentiran i na prvo slušanje nešto bolji od prethodnika, ali s nekoliko isforsiranih i nepotrebnih stvari. Kako to obično biva, kod ovako žestokih albuma balade često isplivaju na površinu, a među njima su ova stvar i „Barba“, prva klapska pjesma HP-a (imaju i prvu ska pjesmu na albumu). Ovo je poput miksa „Premalog grada“ (po tekstu) i „Može“ (glazbeno i po atmosferi) s prethodnog albuma, siguran budući singl i klasik benda koji će novim albumom zadrćati poziciju jednog od najvećih rock bendova u regiji. Možemo ih mrziti i pljuvati (s razlogom ili bez), ali uzalud nam trud svirači…
I eto, dođoh do kraja još jednog dobrog tjedna što se CRO muzike tiče. Sumnjam da će ijedna od ovih pjesama završiti u nekom od showova tipa „The Voice“, premda bi bilo super vidjeti nekog zajebanta da se prijavi s „Bamijom“ recimo…
