Roman u nastajanju beogradskog proznog pisca Zorana Ilića i sa radnim naslovom „Uvod u pank“ pokušava kroz pitanja i odgovor (pitanja postavlja glavni junak romana Pajaco, a „odgovara“ sveznajući Internet) da se četiri decenije od nastanka pozabavi fenomenom panka kako kao muzičkog pravca, tako i šireg društvenog pokreta nastalog u doba tačerizma.
Roman u nastajanju Zorana Ilića
1.
Koga neće biti na pozornici u ljubljanskoj areni Stožice?
Na pozornici neće biti jednog od osnivača Pankrta Gregora Tomca. On se, uglavnom, navodi kao menadžer benda. Jedva da je i svirao u grupi. Tek na samom početku.
Nadimak mu je bio Grega. Tako su ga zvali njegovi drugovi, tovar“ši, iz Kodeljeva. Internet o njemu kaže sledeće:
„Zajedno sa Lovšinom, Tomc je napisao većinu tekstova pesama i bio je, takoreći, glavni ideolog benda.“
Isto tako navodi i sledeće: „Tomc je rođen 3. februara 1952. godine.“
Dovoljno. Bar za Pajaca. Dakle, kada su Pankrti osnovani on je imao dvadeset i pet godina i nikako nije mogao da bude tinejdžer kako je to Pajaco pretpostavljao. Možda je Lovšin bio tinejdžer (sa njim će se Pajaco pozabaviti kasnije), ali Tomc ni slučajno!
Za vreme Drugog svetskog rata Gregina majka Helena Puhar je bila partizanka tako da je on imao komunistički pedigre „par exelance“. Zato i ne treba čudi da je srednju školu završio u Njujorku.
Pajaco:
„I ja da sam mogao da biram između gimnazije Moste u Kodeljevu i neke njujorške gimnazije, odabrao bih ovu drugu. Tako da se Tomcu nema šta zameriti. Jedino ne mogu a da ne primetim, neko će me nazvati mediokritetom, da je onda kada je nama, običnim ex-YU smrtnicima, i Trst bio daleko, Grega sebi priuštio Njujork. A onaj ko sebi priušti Njujork u tinejdžerskim godinama završio je sa komunizmom zauvek!
Tako je bilo i sa Tomcom. Pesmu „Padaj silo i nepravdo“ mogli smo da pevamo mi koji smo završavali srednje škole u Titovoj Jugoslaviji dok je Tomc zapevao Lublana je bulana… Meni to deluje kao da je rekao: „Ljubljana je jebana, i uzduž a i popreko“ a jebali smo je ko drugi nego mi, komunisti!
Četrdeset godina kasnije, gde je Tomc, a i mi sa njim?“
Pajaco je u Portorožu. Penzija još uvek nije zakucala na njegova vrata…
Internet:
„U ovom vremenu Tomc je slovenački akademik. Između ostalog, i ni manje a ni više“.
Internet isto tako pronalazi da se Grega bavio politikom, sarađivao sa filozofom Žižekom, bio savetnik političaru Zoranu Jankoviću…
Pajaco:
„Pankrti su za njega prošlost, davna prošlost. Kao što je i ex-YU prošlost, Josip Broz Tito… Dan Mladosti, stadion JNA na kome su održavali sletovi… I Seks Pistolsi su za njega prošlost, kao i pokojni Sid Višous, Nensi…
Slično meni, i Tomc je odavno digao ruke od nekih stvari. Pre svega, od muzike. U ovom vremenu, on je šezdesetpetogodišnjak koji će možda 20. oktobra biti u svečanoj loži arene Stožice?“
2.
Šta Pero Lovšin pre četiri decenije nije bio?
Slično Tomcu, pre četiri decenije ni Pero Lovšin nije bio tinejdžer. Imao je dvadeset i dve godine i bio je student Ljubljanskog sveučilišta. Posle diplomiranja, radio je kao novinar… Onda je i to napustio, i ko zna šta je u tom međuvremenu postao. Kao da je sve ostalo u vezi sa Lovšinom dolgcajt, beskrajno dosada. Nazivom prvog albuma Pankrta on kao da je predvideo svoju budućnost: jedna velika i beskrajna dosada. Svejedno u kom vremenu živi: u komunističkom, u kapitalističkom… U kojoj državi: u SFRJ ili Sloveniji… Dolgcajt!
U svojim traganjima Pajaco konačno dolazi i do reči „pankrti“. Ona znači „kopilad“. Tako se prevodi, tako je Internet prepoznaje.
3.
Ko će biti specijalni gost Pankrta na ljubljanskom koncertu?
Glen Metlok, basista Seks Pistolsa. Internet otkriva da se on u Pistolsima nije dugo zadržao. Napustio ih je pre pojave njihovog prvog i jedinog albuma „Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols“ na kome je bio koautor deset od ukupno dvanaest pesama!
Pistolse napušta februara 1977. godine. Ostali članovi benda tvrde da nije Metlok napustio Pistolse već je izbačen iz grupe jer je isuviše voleo Bitlse?!
Šta reći?! Bitlsi i pank zaista ne idu zajedno. Ili je, možda, problem u tome što ih je on „previše voleo Bitlse“ a ne samo „voleo“? I preterana ljubav zna da šteti, da bude kontraproduktivna.
Pajaco:
„Za razliku od Metloka, ja ne volim Bitlse, ali zato jesam veliki fan Džona Lenona. A Bitlsi i Lenon nisu isto. Ko voli Bitlse, voli ih zbog njihove sladunjave muzike, a ko voli Lenona, voli ga zbog njegovog političkog angažmana.“
U svakom slučaju, gitara je još uvek u Glenovim rukama, i on i dalje odapinje audio strele prema publici. Nema povlačenja, nema predaje…
Neće je biti ni dvadesetog oktobra u areni Stožice. Gregor Tomc udobno smešten u počasnoj loži uživaće u nastupu jednog od heroja svoje mladosti.
4.
Šta je Pajaco otvorio?
Pajaco je otvorio svoj Tviter nalog i ukucao dve reči: „glen“ i „matlock“. Nekoliko sekundi kasnije postao je folours sedokosog Glena Metloka.
Pajaco:
„Jedno je sigurno: Glen Metlok nikada neće postati moj folours.“
5.
Šta je još uvek u Pajacovim rukama?
U njegovim rukama je još uvek portoroški flajer mada je on odavno napustio Portorož. Uzgred, do koncerta Pankrta je ostalo još četiri dana. Ostalo, šta znači „ostalo“? Zar to da Pajaco živi u stvarnom svetu? U svetu u kome protiču dani, nedelje, meseci… Godine… Izgleda da je tako.
Na flajeru je ispod Metlokovog imena ispisano „Sex Pistols“. Godina njihovog osnivanja je 1975. a grad je London. Postojali su ukupno četiri godine.
Internet navodi da se „oni smatraju jednim od najuticajnijih bendova u istoriji popularne muzike“ sa čim bi se i Pajaco složio. Uostalom, ko je on da se ne složi sa jednom internet konstatacijom?!
Početkom 1977. godine Glena Matloka zamenjuje Sid Višos.
Pajaco:
„Početkom! To nije dovoljno, nije sasvim precizno. Februara te godine Metlok napušta Pistolse. Znači, februara ili marta 1977. godine Sid Višos postaje basista Seks Pistolsa.“
Značajnu ulogu u karijeri Pistolsa je odigrao njihov menadžer Malkom Meklaren.
Pajaco:
“Više nego značajnu! Taj tip je sa njima manipulisao.“
Aprila 2010. godine njegovu smrt će propratili sledeći novinski naslov:„Preminuo otac panka Malkolm Meklaren“.
Ipak, od Malkolma za Pajaca su značajniji Džoni Roten i Sid Višos. Ovoga drugog su nazivali ikonom pank roka. Meklaren otac, a Sid ikona panka.
6.
Ako bi krenuo od Sidove smrti, gde bi Pajaco dospeo?
Ako bi krenuo od kraja, iz nekog razloga Pajaco upravo tako i voli da kreće u svojim istraživanjima i analizama, dakle, ako bi pošao od Sidove smrti tada bi dospeo do februara 1979. godine i do Njujorka. Isto tako i do hotela Čelsi.
Pajacov zaključak je sledeći:
„Sid je preminuo tačno dve godine od svog dolaska u Seks Pistolse.“
Za razliku od Pajaca, Vikipedija kreće od početka, a ne od kraja. To je uobičajeni sled događaja, i Pajaco saznaje sledeće:
„Sid Višos je rođen kao Džon Simon Riči 10. maja 1957. godine u Londonu. On je bio britanski bas-gitarista, bubnjar i pevač“.
Između 10. maja pedeset i sedme i 2. februara sedamdeset i devete je smešteno sve ostalo: Sidov kratki život.
I, naravno, Nensi je smeštena između ta dva datuma.
7.
Ko je bila Nensi?
Nensi Spandžen je bila Sidova devojka. Njoj je već u petnaestoj godini dijagnostifikovana šizofrenija. To britanskoj štampi nije nimalo smetalo da je nazovu „odvratna Nensi“. Njih nije zanimala njena medecinska dijagnoza već njeno ponašanje. A možda se ponašala sasvim uobičajeno za jednu šizofreničarku?
8.
Šta još reć o Nensi?!
Ona je čak i od Sida bila brža. Pre je umrla, kasnije se rodila tako da je zbir njenih godina na ovom svetu manji od onog koji je uspeo da prikupi Sid.
Za razliku od Sida za kog se navodi da je izvršio samoubistvo Nensi je ubijena. Ko je to uradio, da li Sid ili trgovac narkoticima koji je nju i Sida snabdevao drogom nikada nije otkriveno.
Njihov život je bio negacija života i ko mari za takve osobe?! Oni su rođeni da što pre umru. Ako je Tomc postao panker sa dvadeset i pet, Sid je bio mrtav već sa dvadeset i dve.
Što se tiče Nensine smrti Pajacov zaključak je sledeći:
„Jedino je sigurno da Nensi nije mogla samu sebe da ubije već je to neko uradio“.
Da li je pronađen nož kojim je Nensi ubijena? Čiji su tragovi, otisci prstiju, bili na njemu? Nepoznato, nepoznato… Nerešeno, nerešeno…
Crno-bela fotografija na Vikipediji prikazuje plavokosu devojku sa cigaretom u ruci i otkrivenih butina.
Ali njen pogled?! O njemu treba nešto više reći. Šta je tajanstveni osmeh Mona Lize prema hipnotišićem pogledu Nensi Spodžen?! Ništa! Baš ništa! Kao da te sama smrt gleda pravo u oči.
Pajaco brzo zatvara njenu fotografiju. Što dalje od tog pogleda… Samo ne misliti na Nensi. Što više je od sebe udaljiti. Zaboraviti je što pre.
Biografija pisca
Zoran Ilić prozni pisac iz Beograda. Sa svojim pričama prisutan u srpskoj i eks-ju periodici od 1989. godine. Bio urednik u „Književnoj reči“ i gostujući urednik u „Albumu“ (Sarajevo). Jedno vreme bio zamenik glavnog i odgovornog urednika onlajn časopisa Balkanski književni glasnik. Uređuje veb-sajt za književnost posvećen autorima sa prostora bivše Jugoslavije Prozaonline. Na zagrebačkom internacionalnom pozorišnom festivalu FAKI 2006. godine izveo ulični performans koristeći motive iz jedne od svojih priča. Po motivima njegovog romana “Kotrljanje Bertolta Brehta” urađena je pozorišna predstava “Roll over Brecht” koja je svoju premijeru imala u zagrebačkoj AKC Medika novembra 2017.