Požeški metalic-punk bend Loš Primjer objavio je 2015. album „Slikovnica“ na kome se nalazi i pesma pod nazivom „Malo je sunca“. Može se slobodno reči da je ova stvar prava energetska bomba.
Piše: Miloš Ivanović
Brz ritam praktično ne pada tokom nešto više od tri minuta koliko ona traje. Nju prati tekst čiji se stihovi ređaju gotovo rafalno. Mislim da se zbog toga u punom obimu može doživeti tek ako se pusti dva puta zaredom. Tekst pesme je svojevrsni poziv da se ne odustane od borbe, od svojih idela, ma kako bile male šanse da se oni ostvare. Život se na neki način samo otaljava ako se odreknemo svojih snova. Važno je da pri tome treba misliti na druge, a ne nastupati sa egoističkih pozicija. Otuda upozorenje da naše dodavanje gasa ne treba da škodi nekoj drugoj slobodi. Rad na ostvarenju svojih želja nije srljanje, te je otuda potreban trud da se što više „sitnica“ složi kako treba. Poduhvat je naravno riskantan, vreba opasnost od „vatre“ koja ne samo da nas može opeći, nego i spaliti. Međutim za pesnika izbor čini se ne postoji, jer je sve drugo bezlični svet leda. U njemu je možda sve sigurno, ali je zato okamenjeno, bez pulsa i pokreta. Zato treba hrabro nastupiti uz nadu da ćemo razviti dovoljno snažna krila. Potpuno je to u skladu sa onim čuvenim Pekićevim rečenicama: „Čovek i ako pada mora mahati rukama. Uvek, naime, postoji mogućnost da će na vreme, pre konačnog pada, naučiti da leti“. Ujedno ovim citatom bih i završio svoja razmišljanja o ovoj pesmi i reč prepustio njenom autoru Filipu Sertiću, pevaču i gitaristi benda Loš Primjer.
Pošto bend postoji jako, jako dugo, sada već preko 20 godina i dosta tih tekstova je napisano u srednjoj školi, zadnji album je sa velikim vremenskim odmakom (1997 – 2015) na kraju ispao u slicnome tonu, jer sam ( nadam se ) ja ostao ja, iako zreliji. Dosta je velika razlika bila pisati tekstove sam sebi u školskoj klupi za svoj bend i čisto iz srca i 15 godina kasnije, kada znaš da te ljudi slušaju i čitaju i imaju neka očekivanja, pa si „zaprljan“ i opterećen tom činjenicom. Prva napisana pjesma na zadnjem albumu slikovnica je „Čudna Ljubav“ i za nju sam imao veliku kočnicu od preko godine dana, a nakon nje sam samo sipao iz glave na papir, jer sam se opustio sa mišlju da i dalje pišem sebi i čisto iz srca, bez da razmišljam tko i kako će to netko čitati… „Malo je sunca“ je čisti odgovor na pitanje tko sam ja, jer postoji jedan period u mom životu gdje sam pomislio da sam sve gledao kroz ružicaste naočale i da sam cijelo vrijeme bio naivan. Da su ljudi zli i pokvareni i da svijet nije baš tako prekrasan kakvim sam ga opisivao na albumima prije, tj. kako sam i gledao na svijet. Jebiga, s vremenom doživiš i neka loša iskustva, pa se malo promijeniš…međutim…dobio sam neki povratak gdje sam shvatio da takvo razmišljanje me vodi u neki mrak i da se ne osjećam dobro u toj koži. Puno je teže voljeti ljude i sebe, nego mrziti, ali je lijepše, zdravije i potpunije. E upravo o tome i govori „Malo je Sunca“. Ono, potrudi se, vrijedi, lako odeš ako nema sunca…ne želim i prije nego probam i zasadim sjeme, otići zbog nekih glupih predrasuda…ako procvjeta, procvjeta…super…ako ne, nema sunca – tada idem tražit dalje, al srce mi nije zatrovano negativnim stvarima. Kao što zadnji stih i kaže da ne trebaš odrasti, ali tom’ moraš dorasti, tako je i meni u glavi zasvijetlilo da sam to ja…da mi ne treba bit neugodno što sam kao dijete sa 35 godina …što na kraju krajeva na taj način sam sacuvao tu čistinu dječjeg srca, bar se ja tako osjećam, tj. naginjem i težim tome i sve drugo mi ne sjeda dobro i nije dobro za mene.
Loš Primjer – Malo je sunca
Još uvijek ima nas,
još uvijek čujem glas
koji me vodi bliže slobodi
što sanjam, al bar sanjam
Pa ovdje ostajem
da ne nedostaje
osjećaj ovaj što uvijek čuvaj,
jer kad ispari srce se pokvari, bar bi meni
Možda ne glasnije
ali sve jasnije
sve razboritije i učinkovitije,
jos ljepše titraju sve te frekvencije oooo kad zadržiš tooooo
Još uvijek ima nas
pa jos ću dodat gas
al ne da škodi nekoj drugoj slobodi
jer netko sanja… svoju ću disat ja, nek živi i drugačija…
Pa šta ak’ to je skroz nepoznat svijet
ja ću baš tu zasaditi cvijet
tek tad možemo vidjeti da li tu će procvjetati
a ako ne neka ne bude,
nema tu mjesta za predrasude,
od mene nećete vidjet bjegunca,
osim ak’ malo je sunca.
Stvarno ne odlazim
možda tek dolazim
sad samo gledam, sitnice redam
da mi ne promakne
da me malo dotakne
da sam to posjetim
svojoj koži osjetim
Nikako ne znam sve
nekad opećem se
nekad i izgorim
i sad se pojavio dim
al svijet od leda nit’ mi se gleda
pa nek’ me satre vruć plamen vatreeeeeeeeeeeeeeeee
Ma baš je sad to taj prekrasan svijet
u kojem dobiješ krila za let
u kojem ne trebaš odrasti
ali tom’ moraš dorasti
a svi oni, što su nestali,
možda sanjat su prestali,
velika cijena do lažnog vrhunca,
gdje malo je sunca.
: Loš Primjer – Malo je sunca){kind=link}