Zagrebački ska punk veseljaci vraćaju se svojim tek trećim albumom u 12 godina koji ne iznenađuje mnogo ni formom ni sadržajem, ali neće vas ni razočarati.
Izdavač: Dancing Bear
Žanr: Ska punk
Godina: 2015.
“Imam dobar tekst, al’ ne za ovu stvar…” pjeva, hm, bolje rečeno izvikuje Tomfa u singlu s novog albuma “Jebotext”. Mislim, šteta što se ova stvar nije našla na debi albumu Kawasaki 3P-a iz 2003. obzirom da govori o kreativnoj blokadi što bi moglo objasniti zašto Kawasakijevci ovako rijetko izbacuju albume. I onda bi elegantno izbjegli stereotipna novinarska pitanja: „Zašto toliko duge pauze između albuma?“. Drugi razlog bi bio, pretpostavljam, taj da je riječ o lijenoj bagri koju je teže natjerati u studio nego svećenika u javnu kuću.
U prvolj šestoljetki, između „Kawasaki 3P-a“ i „Bugara“, Tomfi i Demirelu pridružilo se nekoliko jakih igrača s domaće rock scene, poput gitarista Davora Viduke (ex-Kojoti), basista Marija Borščaka (ex-PCVC) i snažne puhačke sekcije koju su pojačali Stipe (ex-Hladno pivo) i neuništivi Pavlica (Jinx, Haustor, Rundek…nema s kime taj nije svirao). Ovoga puta tektonskih poremećaja nije bilo, kičma benda ostala je uglavnom ista, jedino je bubnjara Stjepana Đurekovića pred kraj snimanja zamijenio Nikola Babić. I dok su se „Bugari“ mogli promatrati kao uhodavanje ove supergrupe, na „Golima“ su pokazali što sve mogu.
Novi je album više gitarski orijentiran od prethodnih. To se može čuti već na uvodnom „Velikom dispečeru“ gdje sve pršti od distorzije i eksplozivnih riffova iznad kojih Tomfa urla „Stoj! Stani! Prestani!“ kao da na stadionu jebe mater sucu koji je neopravdano isključio domaćeg igrača. Taj sonični udar karakterizira manje više cijeli album, s time da je ska ovaj put malo gurnut u drugi plan. Singlovi ”3problema” i ”Loš zao” pametno su izbačeni kao najavni singlovi s albuma jer najviše zadržavaju onaj karakteristični Kawasaki ska punk zvuk, dok na ostatku albuma ima i poneko neočekivano sonično iznenađenje.
Tako me raskošna puhačka sekcija u pjesmi „Lovac“ podsjetila na zlatno doba Motowna ili na puhačku sekciju Jamesa Browna dok jamma s nekim punk bendom; ”Jebotext” je old school crna funkijada koju su ‘ladno mogli smisliti George Clinton ili Sly And The Family Stone za potrebe nekog opskurnog blaxploitation filma 70-ih; ”Glava-pismo” je rasni komad bjelačkog funka s trubom koja kao da evocira najbolje radove Koje i njegove Discipline kičme. Na “Dugodugodugo” i gastarbajterskoj „Dizeldorf, Frankfurt i Hanover“ izraženi puhači stvar odvode skoro pa u jazz vode, no najveće iznenađenje na albumu je pjesma “Šatro”, frankensteinovski spoj šansone i kabarea s razvaljenim, agresivnim gitarama, otpjevana najvećim dijelom na francuskom. Oko ove pjesme će se lomiti koplja kao i oko „Anđelka“ na „Bugarima“, po nekima ovo je ultimativni hit i vrhunac albuma po drugima promašaj, no ovo će biti jedan od najvećih hitova s albuma.
Što se tekstova tiče, i tu ima malih promjena. Tomfa kao glavni „kuhar“ i dalje brije svoje minimalističke, kaotične, nervozne, parolaške tekstove po uzoru na Koju ili Kebru, no ovaj put su mu se kao ko-autori pridružili i ostali članovi benda pa se tekstovi na „Goli“ u odnosu na minimalizam starog hita „Kak si? Pa tak“ doimaju poput „Gospodara prstenova“. Tekstovi su im i dalje zafrkantski, s puno dobre zajebancije i dosta psovki (što inače ne volim, ali Tomfi i ekipi refren „Jebem ti mater“ savršeno pristaje). Tu su i catchy refreni koji ulaze u uho nakon prvog slušanja i kao stvoreni su za pjevanje na koncertima. Moj favorit u smislu tekstova je stvar koja zatvara album, crnohumorna “Sjekirom u glavu” gdje tripovci uglazbljuju stranice crne kronike i vade bizarne slučajeve ubojstava sjekirom u glavu. Stvar koje se ne bi postidio ni Zoff iz kultnog riječkog Grča ili neprežaljeni Satan Panonski, a najveća je fora što počinje kratkim uvodom na trubi teme iz filma „Samo jednom se ljubi“ koja zatim prelazi u tekstualni i glazbeni raspašoj.
Treba pohvaliti i odličnu produkciju Edija Cukerića s kojim, kaže legenda, nije baš najlakše raditi, a koliko je teško raditi s pavijanima iz K3P-a to ne mogu niti zamisliti tako da mora da je bilo zabavno tijekom snimanja. Od minusa, album ima nekoliko očitih fillera koji su tu za popunjavanje minutaže, no od ovdje prisutnih 13 pjesama njih barem 8-9 mogu naći svoje mjesto ravnopravno u koncertnoj set listi sa starijim hitovima.
“Goli zbog pasa“ uglavnom ide pravcem određenim na “Bugarima”, uz neke manje eksperimente i lagano širenje zvučne slike. Ako ste očekivali neki novi, drugačji Kawasaki 3P, toga ovdje nema, ali ako ste voljeli bend i ranije, vjerujem da ćete ostati njihov fan i nakon „Golih“.
Ocjena: 4 problema
Potpisuje: Hadžo, sa šlaufom oko pasa
