ESC Life – Access All Areas

Već sam rekao kako je singl „Bad Influence“ zagrebačkog benda ESC Life jedan od najboljih singlova tekuće godine, a sada isto mogu reći i za njihov debi album „Access All Areas“ koji je skoro pa genijalan! Uspio je probuditi uspavano indie dijete u starom namćoru i mrgudu poput mene, a to nije mala zajebancija…

Izdavač: PDV Records

Žanr: Indie

Godina: 2015.

Postoji nekoliko načina da izmamite osmijeh na licu starom gunđalu i prznici poput mene te usput dobijete i dobru kritiku na mom blogu, a potom vas čekaju, naravno, svjetska slava, vila s bazenom i sve što već uz to ide. Jedan je da mi platite Coca Colu za šankom (znam, jeftin sam, stara priča… ), no to se nije dogodilo kada je bend prije nekoliko tjedana svirao u Osijeku jednostavno zato što ja nisam bio na svirci. Prestao sam ići na koncerte koji ne počinju u neko ljudski razumno vrijeme. Drugi je način da mi uvalite neku djevu bajnu, no kako sam već postao star, onemoćao i senilan, ne znam ni što bih radio s tom djevom bajnom, osim možda igrao Čovječe ne ljuti se…

I ostaje vam treći, najteži način: snimiti dobar album. Ali ne samo dobar već jebeno dobar album, onaj koji će u meni probuditi uspavanog ljubitelja indie rocka i power pop punka iz dana ponosa i slave druge polovice 80-ih i prve polovice 90-ih. A to je pošlo za rukom ekipi iz benda ESC Life (iliti Escape Life), još jednoj od indie supergrupa koju čine članovi postojećih (Stillness, Umor) i manje postojećih bendova naše scene (Hemendex, Man Zero): Ante i Elvis sviraju električne gitare, Naranxa je na basu i vokalu a Sanjin za bubnjevima.

Dakle, klasična priča: članovi zvukom različitih bendova koji i na svom off projektu sviraju nešto sasvim drugačije, u ovom slučaju melodični indie rock s jednostavnim i catchy pop melodijama, gitarama distorziranim do ibera i punk energijom. Album su snimali s danas čini se neizbježnim producentom Markom Mrakovčićem u prostoru zagrebačkog kluba Močvara po starom dobrom ramonesovskom principu „1-2-3-4 let’s go“, po mogućnosti iz one takea, jednostavno i izravno, bez mnogo nadosnimavanja i šminkanja zvuka. Rezultat je album u trajanju od pola sata koji ESC Life predstavlja u odličnom svjetlu, a bend je čak smislio i dva nova glazbena podžanra kako bi opisao svoj zvuk: bar core i billiard wave. Zajebancija im očito nije stran pojam…

Kao što sam rekao u recenziji singla „Bad Influence“ onomad, bend je očito fasciniran Bobom Mouldom i njegovim kratkoživućim bendom Sugar čije su zašećerene, pop melodijom i zaraznim hookovima obojene pjesme na albumima „Copper Blue“ i „File Under Easy Listening“ meni mamile osmijeh na lice u tmurnoj prvoj polovici 90-ih. Zanimljivo je da je ESC Life svojevremeno nastupao kao predgrupa i prateći bend Granta Harta, druge autorsko/vokalne polovice utjecajnog benda iz 80-ih Hüsker Dü, pa se mogu povući i neke paralele s Hartom, ali mislim da je Mouldov utjecaj čujniji. Način na koji se dvije gitare nadopunjuju, isprepliću i miješaju melodiju i distorziju, to je tipično mouldovski.

Možemo reći i da ESC Life evociraju duh Hüsker Dü i nećemo pogriješiti, pogotovo ako govorimo o Hüsker Dü iz one druge faze, od albuma „Candy Apple Grey“ nadalje, kada su prešli na major label i dosta omekšali zvuk (narod bi rekao: „prodali su se“), a nisu bez vraga ni usporedbe s bendovima poput The Replacements, Pixies, možda čak i rani R.E.M. Ljubitelji 90-ih ovdje će prepoznati i natruhe Dinosaur Jr. –a, Pavementa i hrpe pop-punk bendova toga razdoblja i točno je da ESC Life neće biti proglašeni najoriginalnijim bendom našeg doba, ali sve te utjecaje oni su provukli kroz svoj filter i smiksali u nešto svoje. Čak su i insistirali da album u miksu i postprodukciji zvuči pomalo arhaično, kao hommage tom vremenu, kao da je prilikom snimanja album posut zrncima prašine da se dobije taj starinski sound, ali i kao hommage sunčanim plažama Kalifornije i MOR zvuku 70-ih i 80-ih kojim je ta američka država obilovala.

Album ima deset pjesama trajanja uglavnom do ili oko tri minuta (samo „Band Aid“ prelazi 4 minute), Naranxa pjeva na engleskom i dobro mu ide, a cijeli je album ujednačen u kvaliteti. Prvi singl je malo iskočio samo zato što je singl, ali mogli su izbaciti gotovo bilo koju pjesmu kao singl i postigli bi isti efekt: od uvodne „Absentee“ do osme, „Full Circle“, nema slabog trenutka.

Deveta, „Hero of the Decade“ staje na loptu, balada potcrtana distorziranim gitarama i tekstom o prolaznosti slave i lajnom koja možda govori i o dugoročnoj perspektivi samog benda: „And to stick around would be a great mistake“. I onda kritičar u meni počinje biti nervozan jer devet je pjesama prošlo a nijednog slabog trenutka, nije vrag da ću morati albumu dati savršenu peticu, to je skoro pa nečuveno! No, ipak neću, jer su za sam kraj malo usrali motku instrumentalom „Ostani uz mene“ Đavola. Mislim, i ja sam ljubitelj Belanovog lika i djela dok je bio u Đavolima (ovo estradno-šlagersko govnarenje zadnjih godina je druga priča), očito je i bend, ali stvar se jednostavno ne uklapa u cijelu priču i narušava skladnu cjelinu koju ostatak albuma posjeduje.

No, zato služi tipka „skip“ (ili na računalau, hm, “escape”) da vam takve sitnice ne kvare užitak. A slušati ESC Life doista je užitak za sve vas koji ste bili, ili ste još uvijek, ljubitelji indie popa i rocka 80-ih i 90-ih. Pomalo arhaičan zvukom, album je osunčan i melodičan za popizdit’, indie pop baš onakav kakvog ja volim i štujem. ESC Life su doista eskapistički bend, baš u skladu sa svojim imenom i naslovnicom albuma: ako želite na pola sata pobjeći iz tmurne svakodnevnice negdje daleko na neko ljepše mjersto i neko ljepše vrijeme, ovo je idealan soundtrack. Soundtrack za život.