Organizatori trećeg po redu rumskog pank festivala Iz sve snage potrudili su se da, pored odličnog izbora bendova, naprave i zaokružen multimedijalni doživljaj… Pored koncerta ovaj događaj je obuhvatio i književno veče, otvaranje slikarske izložbe i vatreni performans sremskomitrovačke grupe 022.
Piše: Vasa Radovanović
Da nije pank samo muzika za to su dokaz i pank veterani – legendarni pisac Ivan Glišić, kao i slikar i pesnik Ivan Begenišić (poznat iz nekadašnjih kultnih bendova Yugosav Sun i Horror boogie). Književno veče koje je obuhvatalo promociju novih knjiga, Glišićeve Čizme slobode 2 i Begenišićeve Mirisna polja apsurda, održalo se u punoj galeriji Doma omladine. Pored pankera, muzičara i publike koja je došla na koncert, bilo je i dosta drugih Rumljana koji su se podsetili na kultne likove rumske pank scene koje je Ivan pominjao u svojim sećanjima. Veče je svojim dobro pripremljenim pitanjima veoma inspirativno i koncizno vodio Branislav S. Stefanović. I ja sam se pridružio svojim osvrtom na njihovo stvaralaštvo, posebno želeći da upoznam mlađi pank naraštaj sa Glišićevom bogatom predpank karijerom. Na kraju je organizator svima u galeriji poklonio po jedan primerak Glišićeve knjige. Iako sam u životu prisustvovao stotinama sličnih dešavanja ovo je jedno od onih koje ostaje u sećanju.
Posle književne promocije usledio je vatreni performans sremskomitrovačke grupe 022.
Zatim je pankerska (i druga) publika prešla u salu Doma omladine.
Prvi je sa svirkom krenuo domaći, rumski bend Dugo konačište. Sjajno odsvirani pank standardi su poslužili kao odličan uvod u ono što sledi.
Posle njihovog nastupa, koji je po opštoj oceni prisutnih mogao biti i duži, publika je bila potpuno spremna i raspoložena za novosadski bend Tu ima zvuka. Bend koji iza sebe ima, krajem prošle godine, objavljen EP „Svaki takav dan“ svojom svirkom je podigao atmosferu na još viši nivo. Publika ispred bine je znala da adekvatno isprati njihov trud.
Posle njih su nastupili Grešnici sa svojim standardnim repertoarom, energičnom svirkom i angažovanim tekstovima.
Sledeći je na binu stupio kruševački Crveni karton. Šta reći o bendu, a ne preterati sa pohvalama? Ova pank rok-ska četvorka savršeno i uigrano odsvirala je svoj set (posebno odlično primljena pesma Devedesete) i sjajno i sugestivno prenela pank energiju na publiku. Svi koji su imali priliku da preslušaju njihova izdanja, posebno novi album Buđenje, mogli su se ove večeri u Rumi uveriti da to uživo zvuči još bolje i energičnije. Može se osetiti snaga i iskrenost onog pravog izvornog panka i dobro je da ima dobrih bendova koji furaju tu priču. Bendova koji ne razmišljaju o komercijalizaciji svog zvuka već sviraju iskreno ono u šta veruju. To je zalog za budućnost domaćeg panka.
Na kraju je nastupio beogradski bend Slavina ljubavi. Uz sijaset dobro odsviranih poznatih hitova sjajni muzičari, neki poznati i iz drugih beogradskih bendova, na najlepši način su priveli kraju ovaj festival. Sinergija muzičara i publike je bila očigledna.
Što se tiče organizatora mora mu se odati veliko priznanje, bez obzira što je sve napravljeno uz pomoć štapa i kanapa kao i svi događaji koji se tiču domaćeg panka. Savršeno, sa puno iskrene ljubavi prema panku, Zrki i ekipa su se potrudili da niko, ni publika ni učesnici festivala ne odu kući nezadovoljni. Na svakom koraku se osećao onaj izvorni, DIY pank duh, i želja da se napravi nešto dobro. Sala Doma omladine je odličan prostor, ljudi za miks-pultom su se svojski potrudili da prevaziđu, i uspeli u tome, sve probleme koje su imali sa zvukom, prisutna publika je bila sjajna, a jedina zamerka je da je mogla biti brojnija. Zamerka se odnosi na one pankere koji se kunu u scenu, a kad im se priredi jedan ovakav vrhunski festival propuste ga. Znam da u Rumi ima mnogo više pank publike nego što je bilo ove večeri u Domu omladine.
Organizatorima želim da budu uporni i istraju sa festivalom (i svim pratećim manifestacijama), jer ovakvi događaji nedostaju Srbiji.